Jeste li ikada doživjeli da ste bili na nekom predavanju, u nekoj situaciji da vas netko podučava pa da ste čuli one toliko poznate riječi “Znam to”.
I ponekad i na predavanju na kojem nikada niste bili, osjećate da sve već to znadete i da ovo što upravo slušate bude samo neka duboka potvrda vašeg znanja.
No postoje tu dva tipa “Znam to”. Jedan koji je kao što sam spomenuo prije potvrda vašeg unutarnjeg osjećaja, spoznaje, znanja, ili vodstva. Vrlo vjerojatno vam je to znanje bilo nekako logično iako ga prije niste čuli. I baš takva potvrda je ono što je potrebno kako biste bili još sigurniji u svom djelovanju.
U ovakvim slučajevima mnogo čitanja i odlazaka na predavanja dovodi do ove vrste sigurnosti iako je još uvijek najbolja varijanta da pronađete, izaberete i imate svog (duhovnog) učitelja.
Druga vrsta “Znam to” proizlazi iz emocionalnog odgovora kojeg ljudi kroz takve emocije osjećaju duboko u svojim stanicama. I ovdje ne pričamo o znanju, već o osjećaju nekog nemira i nervoze - možda čak i ljutnje, što vam sada ta osoba (vrlo često u individualnom razgovoru) prenosi nešto što vi već znate da treba učiniti.
Tu osjećate duboko u sebi kao da vas netko proziva iako to možda i nije slučaj. I taj “Znam to” dodatno tad sučeljava s našim karakternim osobinama poput lijenosti ili strahovanja u ishode. Baš jer znamo da smo to trebali učiniti, a nismo.
Kroz moje razgovore jako puno vidim ovakvu emocionalnu reakciju koja tada u jednom blagom intenzitetu graniči s ljutnjom. Na mene, na sebe, na sve u toj priči.
Savjet ponekad možemo shvatiti unutar svog uma kao i kritiku, no ne zaboravimo da je to naša samostalna percepcija baš onoga što već znadete a iz nekog razloga odbijate promijeniti. Znam, možda je teško pokrenuti se. Možda nisu još uvjeti ili nemate snage. Sve to razumijem, no vi morate znati da ovakva stanja često vode u naviku takvog djelovanja.
Puno znamo a ništa ne (u)radimo
Ja mojim učenicima mnoge stvari pričam koje trebaju učiniti kako bi djelovali kao učitelji, majstori ili terapeuti. I sve to oni čuju i znaju. No nešto ih često koči da baš to baš danas odrade ili pokrenu.
Nesigurnost? Strah u ishod ili kompetentnost? Strah da ćemo pokrenuti energije koje bi nam mogle biti preveliki zalogaj?
Možda i sve to jest slučaj. No nitko ne traži savršenstvo. Ja kad tako tražim, tražim da se pokrenete kako biste stekli iskustvu (pa i kroz greške) koje je neophodno da biste postali kvalitetan terapeut ili master.
I “Znam to” u sekundi danas pokazuje koliko je sati onima koji ovo razumiju. Govori da se ne krećete koliko je potrebno i da zbog toga ne ostvarujete ni zacrtane ciljeve.
Vaši učitelji se ne bude radi vas, ali kad su s vama, njihovo srce kuca jače i za vas. Njihova ljubav dopire i do vas i njihova želja jest jedino da vi budete dobro i bolje.
Ne zaboravite to i podsjetite se da nema prozivanja u rastu. Baš kao što ne bi trebalo ni osobno shvaćati smjernice ako i shvatite da ste ih promašili. . Postoji samo osobna implementacija u cijeli proces koji tad donosi i takve rezultate.,
Nema pogrešnog. Postoji samo prilika da idući put napravimo, budemo, postupimo još bolje.
I to neka vam bude snaga i razlog da uklonite sve strahove i nesigurnosti i da se pokrenete. Jer svijet se kreće stalno. S vama i bez vas. A u simbiozi dijeli s vama i blagoslove svemira i života.
Voli vas vaš učitelj
