Dragi čitatelju
Ponekad se na putovanjima dogodi nešto što nas podsjeti da rast nije glasna promjena. Ponekad je to tek jedan tihi korak po drvenoj podlozi, jedan blagi naklon ili pogled koji se zadrži sekundu duže. Ovo putovanje kroz Japan, kroz njegova sveta mjesta, donijelo mi je upravo takve trenutke – tihe, ali duboke.
I zato s tobom želim podijeliti nekoliko duhovnih lekcija u vremenu dok sam još u Japanu – lekcije koje su se rodile na putu kroz Hasederu u Kamakuri, Kurama planinu, Yamaderu i Matsushimu. Naravno ima tu još drugih mjesta no izdvojio sam meni najznačajnija.
Hasadera, Kamakura – učenja o sućutnosti
U Hasederi sve je oblikovano tako da probudi suosjećanje. Kipovi Kannon, šum vode, terasa s pogledom na more – sve tiho govori o prihvaćanju i nježnosti.
Dok sam hodao kroz ovaj hram, primijetio sam kako je lako poželjeti to isto suosjećanje prema drugima, ali koliko ga često zaboravimo usmjeriti prema sebi.
Učenje iz Hasedere:
Blagost prema drugima počinje s blagosti prema sebi. Bez nje teško je ostati otvoren i u srcu i u praksi.
Kurama – planina koja uči o izvoru reiki energije
I Kurama nije planina koju se samo obiđe. To je mjesto koje se osjeti. Njezina tišina ne dopušta da ostanete isti.
Na tom sam putu osjetio zahvalnost prema svemu što me oblikuje kao reiki učitelja i kao čovjeka. I, kao svaki put kad sam ondje, osjetio sam dužnost podijeliti svjetlo i snagu koju mi planina daje – pa sam u tišini njezine šume poslao svoje molitve i reiki podršku svima onima koji su mi na srcu.
Učenje iz Kurame:
Izvor energije nije izvan nas – on je u našem pristajanju da budemo u miru sa sobom i tada je u svemu.
Yamadera – meditacija uz strminu
Yamadera planica nas isto uči strpljenju i prisutnosti. Svaki korak prema vrhu – a ima ih mnogo – poziva na dah i svjesnost daha, te na trenutak sabranosti.
Dok sam hodao prema vrhu, razmišljao sam o životu kao nizu malih uzdizanja. Korak po korak. Polako, strpljivo i sa potrebnim pauzama. O tome kako ne moramo požurivati svoj uspon, već ga možemo poštovati. Svaki kamen, svaki drveni mostić, svaki pogled u dolinu postaje dio unutarnje meditacije.
Učenje Yamadere:
Strmina života nije prepreka – ona je poziv da rastemo sporije, ali dublje.
Matsushima – susret duša
Nakon grupnog pjevanja mantri, u tišini hrama susreo sam budističkog svećenika.
Nismo progovorili puno. Njegov korak bio je nečujan, ali osjećajan; tabi papuča koja dotakne sjaj drveta, blagi osmijeh, energija koja se ne objašnjava, već se prepoznaje.
U tom sam susretu osjetio ono što najdublje čini duhovne putove srodnima: tiho prepoznavanje dvije osobe koje rast ne traže glasno, nego ga žive.
Učenje iz Matsushime:
Pravi učitelji ne podučavaju riječima – nego prisutnošću.
Što sve ovo (za mene) znači?
Sva ova mjesta – Hasedera, Kurama, Yamadera, Matsushima (a i druga) – različita su, ali jedno ih veže: vraćaju nas nama samima.
Ona nas uče:
- da budemo nježni,
- da budemo prisutni,
- da ne žurimo,
- da vjerujemo svom unutarnjem izvoru,
- da prepoznamo učitelje u tišini, ne samo u riječima.
- da se prisjetimo što uz reiki sve imamo – u prilici i u životu
I zato ovaj putopis nije samo moj.
On je poziv i tebi da u svojoj svakodnevici pronađeš male svete prostore – mjesta gdje se diše dublje, osjeća jasnije i živi svjesnije.
Hvala ti što hodaš ovim putem sa mnom.
Uz poštovanje i blagu energiju, svjetlosni pozdravi iz Japana
Danijel
Galerija slika
