Prosvjetljenje je izbor puta mnogih “posebnih”. No čini li to te osobe u prirodi posebnima. Dobrima ili lošima. Djelovanje s ispravnim motivima ili u svom nekom filmu? Po svaku cijenu postizanja željenog? Trebamo li to? Treba li to baš tako?
Jeste li ikada razmišljali što to u prirodi čini čovjeka lošim čovjekom? Jeli to njegova srž i priroda ili je to skup naučenog ponašanja koje uz sebe ne vežu vrijednosti prema onome što i koga se u procesu povrjeđuje.
Isto se možemo zapitati što u prirodi dobrog čovjeka čini tu osobu dobrom.
Možemo li i sami donositi takve zaključke vezano uz ono što susrećemo?
Jesmo li u dobrom ili u pogrešnom?
Jer, sami vjerojatno poznajete ljude, a budimo iskreni, vjerojatno ste i sami barem nekoliko puta u životu ,(svi mi), pokazali baš ono što se od nas očekuje da budemo, a ne ono što jesmo ili kako se osjećamo iznutra.
Zaključci također mogu vezati uz sebe i loše nuspojave. Posebno ako su pogrešni. A ako se u takvim pogrešnim zaključcima pronađe ili skupi više ljudi, već dobivamo ono što zovemo pokret. Pokret koji može opet biti obojan dobrim ili manje svijetlim.
Kada se skupi dovoljna masa u pogrešnom, tada ta masa dopušta i djelovanje poput suca i egzekutora kazne. Bez obzira na to što su i u većini mnogi još u krivu.
Tu nastaje i agresivnost. Jer vremenom i takve mase shvate da su u djkelovanju koje ne donosi iznutra željene rezultate. Pa ih se onda fingira. Maskira. Upakira.
I ovo nije nešto što trebamo daleko tražiti. Svijet nam servira ovakva djelovanja svakoga dana. Ponekad i bliže nego što mislimo.
Ovo se sve one vječne dileme dobrog i lošeg., u ispravnosti ili u zabludi
No zapitajmo se.
Dali je odluka dovoljna?
Odluči li loša osoba promijeniti se, te prihvati li obrasce ponašanja dobre osobe, dali je ta osoba automatski postala dobrom? Pa premda i duplo više djeluje na način dobre osobe od same osobe koja je dobra?
Vjerojatno će vaš odgovor biti negativan, ali ćete se složiti da je potrebno duže vrijeme da takva osoba nastavi u svakoj prilici ponašati se kao dobra osoba da bi to jednog dana i postala. I u svojim razmišljanjima i u svojoj prirodi.
Ključno je da djeluje ispravno i dobro. I nadasve ustrajno te dobro svaki put. Što opet nije uvijek nimalo lako izvedivo. Posebno u početku s priordom i uvjerenjima koja nam ne idu na ruku.
Prosvjetljenje kao put
Često u mom radu susrećem ljude koji pričaju o posebno dobrom stanju. Oni govore o prosvjetljenju. O stanju izuzetno visoke vibracije, energije, svetosti. Pričaju o posebnosti. Visini. Izdvojenosti.
Duboko u sebi osjećam da ih ta visina privlači, zove, no istodobno osjećam da bi im jedino priznanje njihove okoline u tom postignuću značilo puno više.
No dali je takva osoba u takvom djelovanju onda zapravo prosvjetljenja? Ili je možda samo zavarana euforičnim senzacijama koje stvara tijelo pod nalogom našeg ega. Jer u trenutku kad se izdvojimo od drugih, podjelili smo se. I odmah udaljili od svoje esencije i mogućnosti da budemo u istoj.
Jer prosvjetljenje nas vodi u odbacivanju nas samih, pa tako i naših postignuća i posebnosti. Ne moram ni spomenuti da ovakav put, put prosvijetljene osobe, nije moguć boravkom u sobama grupa društvenih mreža.
To su sve itekako teška i izazovna iskustva gdje svakodnevno odbacujemo sebe, svoj ponos i identitet, pa čak i sve ono što mislimo da čini da zasjamo još bolje. Rezultate zbog prirode njih samih.
No može li zaista ono što činimo, učiniti ili rezultirati, da zasjamo bolje?
Odgovor je može.
Nikako neće rezultati dovesti do stanja prosvijetljenosti ako ih radimo radi postignuća, ali djelovanje doista može snažno utjecati i donijeti promjenu.
Može li nam tu i reiki pomoći? Hoćemo li ako radimo samo radi odrađivanja, dobiti rezultate koje iznutra priželjkujemo?
Često naiđem na neodobravanje kada kažem da ne bismo trebali biti mentalno u reiki tretmanu. To kao nije odgovorno. Dok je zapravo baš takva pozornost produkt očekivanja radi informacija koje će nas oblikovati u nastavku djelovanja.
No trebamo li to? Trebamo li tu namjeru toliko dobro sročenu da bismo došli do željenog stanja i cilja? Ili je dovoljno odraditi reiki tretmane i reiki praksu na dnevnoj bazi da budemo sretni. Da jednostavno budemo u stanju čiste i zdrave energije.
Ja danas sebe uhvatim da mi moji autotretmani masom budu odrađeni bez namjere. Jer se želim prepustiti reiki energiji samoj i tako doći do stanja cjelovitosti.
Odraditi ono kako treba, bez da se involviram u prosuđivanje ispravnosti.
Takav rad tada postaje reiki praksa, a takva praksa donosi duhovno spiritualni rast, sattori, spoznaje, pa možda čak i stanje prosvjetljenja samog.
I kad ovo pišem, ne mogu se ne referirati na riječi jednog poznatog reiki učitelja koji nas i tu upozorava na put te kaže:
Reiki nije tehnika koja nas vodi k prosvjetljenju, već tehnika koja nas uči djelovati poput prosvijetljenog bića.
Ove riječi su iznimno duboko pokrenule procese u meni. Dovele me do mogućnosti da se još lakše maknem od ega, očekivanja, planova. Da budem u djelovanju zbog prirode djelovanja, a ne rezultata samog.
Jer dobro i svjetlo ne mogu donjeti loše i mrak.
Reiki praksu steći ćete kroz reiki tehnike koje podučavam. Na tečaju naučiti ćete osnove u radu s reikijem da započnete svoje putovanje, a kasnije ćete sve to podignuti kroz praksu koju ću vam stvoriti na još ljepšu i ispravniju razinu.
Zašto reiki praksa? Jer vas ona čini u aktivnom i snažnom djelovanju.
I baš poput primjera one loše osobe na početku, fokusiramo se samo na djelovanje onog dobrog. Je takvo će djelovanje jednog dana dovesti da postanem dobra osoba. Ili ono što ljudi nazivaju, prosvijetljenim bićem.
A uz reiki. I ono što istinski osjećamo, vidimo, svjedočimo i zovemo sretnim.
/
