Dosta vam je buke, nemira i stalne brzine te je mir ono što vam najviše dolazi u misli - čežnjivo i sa željom da se maknete. I sve više, čak bolno, u sebi osjećate da se trebate maknuti i pronaći to mjesto gdje ćete se u miru oporaviti, odmoriti i umiriti.

Svakodnevni život čini da sve više čujemo, sve više znamo, sve stignemo, sve ispratimo i svakim danom sve to još brže i brže. Tehnologija koja nam je skoro prije 20 godina bila nezamisliva u ovom obliku, učinila nas je u mnogo čemu sposobnijima, bržima, dostupnijima, ali ujedno i neosjetljivijima na krhkost našeg tijela.

Pa kako bismo je i stigli primijetiti kada primjećujemo sve okolo nas

No to što ne gledamo blizu, kod kuće, kod nas, ne znači da i tu nema dešavanja. Što više, da nam netko ispriča o tim dešavanjima kod njih u njihovom životu, zabrinuli bismo se zbog te osobe.

Ta dešavanja u nama i oko nas te ta naša krhkost uz oslabljene granice, učinili su nas osjetljivijim na tu buku pa se često desi da i pretjerano reagiramo na to. Trznemo se na svaki zvuk, na svaki šapat, na svaku novost. I opet, ta naša reakcija je na ono što se dešava u okolini i kod drugih, dok na sebe zaboravimo.

No tijelo će vam i u ovakvoj nebrizi ili neprimjećivanju svojeg stanja i dalje slati signale. I jednog dana, neki će se vremenom očitovati i probiti do vas te ćete spoznati da ste pod terorom okoline te da sve više težite miru, tražite tišinu i bježite u što tiša mjesta.

Mir. Tišina…

Jednom kada se tako probudite, sve više i sve jače ćete težiti za mirom. Čak u tolikoj mjeri da će u vama nešto vrištati i signalizirati da ništa više ne valja ako nije mirno. To ponekad može biti i grč i panika koji potraje sve dok se ne osamite, umirite, vratite u mirno okruženje.

No vraćate li se ili možda bježite. Ili se skrivate.

U potrazi za mirom, danas možemo koristimo mnoge metode. Nabrojit ću samo neke iako smo već i pričali o toj temi..

Micanje i izdvajanje

• Odlazak u šetnje u prirodu ili na cijele vikende na osamljena i mirna mjesta,
• Čitanje knjige i ulazak u svijet priče i radnje koju knjiga donosi
• Maštanje o životu kakav želimo živjeti
• Putujemo negdje gdje se možemo osamiti i biti neokruženi ljudima. Barem poznatim ljudima.

Meditacija

Meditacija je zasigurno način u kojem možete povišene vibracije pronaći svoj mir i mirno mjesto. Čak u nekim meditacijama naučimo izgraditi svoje sigurno, mirno, snažno i iscjeljujuće mjesto. Posebno vođene meditacije donose mir jer nas i netko drugi vodi prema mirnom mjestu - bez straha da ćemo sami možda zalutati.

Disanje

Vježbe svjesnog i usmjerenog disanja (posebno udišemo li svakim udahom mir, a izdišemo nemir) dovode do stanja pojačanog mira. U početku možda bude i malih nemirnih čišćenja, ali praksom dolazite u stanje da svega nekoliko svjesnih udaha i izdaha, gdje god se nalazili, donose toliko željenu staloženost i mir.

Mantarnje

Volite li ovaj način, chanting, mantra, molitva učinit će vas mirnijima. Posebno ako odete u crkvu, hram, prirodu, svoje sveto mjesto.

Ovo su samo neke od metoda kako možemo aktivnije raditi i donijeti mir u naš život. I vjerujem da ćete barem neke s liste iznad probati i vidjeti njihovu učinkovitost te na taj način i sami učiniti da lakše dođete do mira.

No ovo je samo uputa kako doći do mira. Što kad jednom dođete do njega. Što kada uđete u to tiho i mirno mjesto? Jer s nama uvijek nas prati jedan neizbježni pratitelj - a to je naš um. I sve što uz sebe nosi.

Pronaći mirno mjesto

Pronaći mirno mjesto i tehnike koje nam pomažu u implementaciji mira u naš život su svakako važni alati i znanja. No činjenica jest da je buran um, najglasniji u najmirnijem mjestu. I ako pitate zbog čega je to tako , odgovor je - jer konačno može doći do izražaja bez da se mora natjecati s bukom okoline.

Drugim riječima, ako smo okruženi mirom, to ne znači da ćemo u sebi biti mirni. Što možda malo čini, da kada to uvidite, osjetite određenu nemoć i nemilosrdnost svijeta.

No, ne predajte se. Ne mora tako biti. Naučit ću vas što i kako poduzeti da doista dođete u stanje mira.

Za početak, trebali bismo osvijestiti i stanja u kojima nemir najčešće nastaje.

Pa tako nemir nastaje i :

• kad smo nešto zaboravili
• kad smo nesigurni
• kad ovisimo o drugima
• kada se od nas nešto očekuje
• kada sami vršimo pritisak očekivanja (od sebe ili drugih)
• kada je okolina puna drame i buke
• kada je u našem životu prisutna bolest.

Pozivam vas ovim putem da i sami napravite svoj vlastiti spisak stvari koje vas uz gore navedene dodatno čine da se osjećate nemirnima.

Takav spisak ili lista, učinit će vas sposobnima da vrlo brzo uklonite elemente koji stvaraju nemir, a da na nekim stvarima poradite.

I kao što vidite, nije dovoljno raditi samo na stvaranju mira, potrebno je odraditi na micanju nemira.

No mnogi će sada razmišljati o rezovima. I dok da, neke stvari je dobro maknuti iz svog života (drama drugih, pretjerana ili nerealna očekivanja, nesigurnost isl), te je na nekim stvarima dobro poraditi da dođe mir, mi svakako moramo postati svjesni da najveći uzrok nemira u našem životu može biti pokrenut okolinom, ali je još uvijek samo naša reakcija na ono što se dešava u nama ili oko nas.

Stoga mislim da je vrlo važno naučiti kako prvo umiriti um od neželjenih i štetnih reakcija, a ne samo trpati mir na svu tu kašu emocija, događaja i reakcija.

Umiriti um

Kada gledamo na sve to objektivnije, kada uočimo što nas sve izbacuje iz takta iz okoline, ono što nas okružuje, isto nas tako može umiriti svojom energijom.

Ljudi, priroda, knjiga, mjesto - sve to može pokrenuti mir i tišinu u nama, ali isto tako može pokrenuti i nemir. Pa kako se onda osigurati da ne pokrenu nešto neželjeno. Da nam bude dominantan mir i tišina - kao naš izbor.

Prvo i po meni najvažnije, bitno je spoznati da se nemir dešava u nama. To su naše reakcije, to je ono što dopuštamo da nas dotakne i ono što puštamo u svoj život i dopuštamo u svom životu.

Jeste li ikad razmišljali o tome da je i u burnoj okolini moguće je biti miran?

U Tokiju, imao sam priliku u samom centru, u djelu gdje su tržnice i bučne ulične prodaje, pronaći samostan koji je bio u potpunom miru. Usred sve te buke i vreve, to mjesto je odisalo mirom. Jednostavno je priroda tog mjesta bila toliko snažna da sva buka iz njegove okoline nije mogla narušiti tu stabilnu prirodu mir i harmonije.

To me je nagnalo i da se zamislim što zapravo mir predstavlja. Gdje on nastaje, pod kojim uvjetima i što je zapravo priroda samog mira. I došao sam do vrlo važne spoznaje koja kaže:

Mir nije tišina - mir je izuzeće nemira

Razmislite

Možemo biti mirni u svakoj okolini i u svakom trenutku. U smijehu, radosti, zabavi. Kada se smijete, kada slavite, kada se radujete - bez obzira na svu tu buku, vi u sebi nosite mir. Ne tišinu. Mir.

To samo potvrđuje da nemir nije nešto tamo negdje već reakcija kojom mi reagiramo na stvari koje nas ionako okružuju, a u skladu s našom percepcijom važnosti. I prirodom nastanka naše percepcije. Jer ako je ona obojena strahom….

Onaj samostan je u svojoj esenciji imao mir i taj mir je bio prisutan, snažan i neovisan.

Zbog toga bismo i mi trebali u našoj esenciji biti poput tog samostana. Neovisni od svih pomagala. U redu, i bicikl smo počeli učiti voziti s pomoćnim kotačima, ali nakon nekog vremena nam više nisu bili potrebni. Isto je i s mirom. Prvo ćete trebati sva ona pomagala s liste koju sam prije spomenuo, ali malo pomalo, na vama je da postanete neovisni i slobodni.

Trebamo doći u stanje da ako netko i dođe u naše osobno ili životno polje, kako god bio kaotičan i bučan, neka nema snagu nad našim mirom i našom esencijom. Trebamo raditi na tome da naš mir treba biti naša struktura, ne naša povremena reakcija. Jer smo inače opet u stanju gdje nas, ovaj put harmonija, manipulira mirom - ali samo dok smo u energiji iste.

Zbog toga smatram da maknuti se u knjigu, meditaciju ili neko mjesto ili aktivnost koja donosi mir, a ne imati taj mir u sebi, znači samo nakratko biti pod utjecajem željenog. Dok traje. I to nije dovoljno.

Budite mir - budite izvor mira, snažni i u svojoj esenciji mira i svjetla u svakom okruženju. Život oko nas se neće promijeniti jer mi tako želimo. No naše djelovanje može. Umirite um i postignite stanje stalnog mira.

I da, ponekad trebamo i podignuti glas ili udariti rukom po stolu - pa nekad nekog i baciti u tom kaotičnom svijetu - no to ne znači da u tom trenutku nismo prisebni. Aikido je tehnika koja ako nemate mir u sebi, niste sposobni vidjeti od uzburkanih valova emocija i percepcija. Sam mir nam ne omogućava samo da vidimo, on nam omogućava i da svoje emocije i misli imamo pod kontrolom. On je zbog toga i ono što zovemo prvim draguljem reikija - prva stepenica na kojoj kao reiki praktičari radimo.

Mir stoga ne znači nedjelovanje. Mir postaje boja kojom bojimo, pa ako i ponekad moramo promijeniti jezik kojim djelujemo tako da dignemo glas ili prizemljimo nekog na tlo.

Promijenite svoje programe i svoje reakcije koje upravljaju vama u one koje sami birate, ne koje ste preuzeli.

Budite u reiki načelima i reiki praksi - posebno u Gassho Meiso jer ovo je nešto što će vam duboko pomoći na ovom putu. Već kod same prakse Gassho ili Gokai, vi to u sebi osjećate. I tišinu i harmoniju koja vas sve više ispunjuje.

Reiki načela nisu mantra, ona nas dovode do fokusa i na kraju do mira.

Pomognite si uz pomoć reikija. Odradite si seriju reiki tretmana za mir u vašoj okolini u vašem životu. Ili odradite seriju reiki tretmana kako ne biste više neželjeno reagirali i neutralizirali programe koji dovode do burnih reakcija.

Nadalje, boravite u Gassho fokusirajući se na mir u vama - budite svjesni da ovakav fokus osnažuje taj mir i da se mir gradi, kao i snažna energija, u slojevima. I iz dana u dan, iz situacije u situaciju, vi ćete svjedočiti svojem rastu i transformaciji. Pronaći mirno mjesto u vama samima je vaš cilj.

I tada ćete u onoj kaotičnoj i divljoj sredini, na onom burnom sastanku ili okolini, biti osoba koja će postati snažan centar - a sve zbog vaše unutarnje snage, osmjeha na licu i sigurnosti u svom životu.

Voli vas vaš učitelj