Na mojim objavama, često imate priliku i vidjeti moj potpis kroz osobni japanski pečat – hanko. Hanko se najčešće izrađuje kao osobni pečat poput našeg potpisa rukom.
Ovaj crveni krug i potezi kaligrafskog tuša nisu tek ukras niti formalni potpis, već živo svjedočanstvo o energiji, putu i načinu na koji se predstavljamo svijetu.

U mom slučaju, krenuo sam nabaviti isto tako pečat koji će biti potpis na mojim diplomama, kod jednog majstora pečata, 判子職人 (hanko shokunin) u Hiroshimi, no ono što je slijedilo, prevazišlo je sva moja očekivanja.

Što je japanski hanko i što predstavlja

U tradicionalnoj japanskoj kulturi to nije samo zanatlija, nego umjetnik koji izrađuje osobni energetski i estetski portret osobe kroz pečat.
Izrada hankoa nije industrijski proces, nego ritualan čin — majstor proučava:

• karakter i energiju osobe,
• način izražavanja (riječ, rukopis, pogled),
• te svrhu samog pečata (osobni, duhovni, poslovni, obiteljski).

Kada sam dakle krenuo u izradu mog hanko pečata u Japanu, majstor koji ga je stvarao nije jednostavno zapisao moje ime. Zapravo, prvo sam mu se trebao predstaviti, a tada odgovoriti na niz, nočigled nepovezanih pitanja.

Promatrao je moju energiju, slušao način na koji govorim o reikiju, o učenju i o ljudima, te kroz to, nakon podužeg, pomalo meni već neugodnog, pogleda bez riječi, pretočio svoj doživljaj mene u formu mog osobnog (duhovnog) pečata.
Jer, sadržaj nije slučajan — on nije doslovni potpis, nego energetski opis mog puta, moje prisutnosti i mog djelovanja kao učitelja.
To je vrlo japanski način izražavanja koji — ne kaže tko si po imenu, već tko si po duhu.

Energetsko značenje pečata učitelja

Tako, kao u mnogim drugim trenutcima u Japanu, ponovno sam se susreo da se prvo gleda energija, a onda tko iza energije stoji – bez obzira na porjeklo, rasu, i stalež. Ovo je vro čest pristup raznih japanskih majstora, ali i redovnika.

Kada je hanko u pitanju, u njemu su isprepleteni simboli i pojmovi koji tvore nečiju duhovnu sliku, a u ovom slučaju mog djelovanja, kroz doživljaj majstora koji me je promatrao i slušao:

• 那咲 (Na saki) – božansko cvjetanje, otvorenost duha, sposobnost da se potakne rast i procvat u drugima.
• 仁情 (Ninjō) – suosjećanje, toplina, čovječnost.
• 寺恵美智 (Jikei Michi) – mudrost hrama i put lijepe svijesti.
• 流 (Ryū) – tok, linija prijenosa, živa energija tradicije, Znači još disciplina, zmaj.
• 師範 (Shihan) – učitelj, onaj koji prenosi iskustvo i znanje kroz vlastito postojanje.

Kada se svi ti slojevi povežu, značenje mog pečata može se prevesti kao:

“Onaj koji kroz suosjećanje i ljepotu budi mudrost i cvjetanje u drugima.”

Moram priznati da sam i sam bio duboko ganut i nisam uopće očekivao ovakvu interpretaciju, od majstora kojeg nisam do tada poznavao. No baš od njega, dobio sma jednu predivnu, subjektivnu interpretaciju mog puta. Koja nije samo način identifikacije drugima, već i podsjetnik meni samome na moju izabranu prriodu u danima izazova.

U Japanu, ovakav pečat nije samo potpis, nego duhovni portret.
On opisuje ono što riječima često ne možemo izreći — način na koji svijet osjeća našu prisutnost.

I zato ovaj pečat nije simbol autoriteta, nego poziv na svjesnost: da i mi u svakodnevici živimo kao hanko — kao pečat našeg duha, prisutnosti i puta koji ostavljamo iza sebe.