Svjetlo nije tamo negdje. Ono je baš tu unutra, najbliže moguće. No ako stavimo dlan na svoje oči, ne možemo vidjeti, zar ne?

Vidjeti ono što nam svjetlo pokazuje, čemu nas uči.

Svjetlo može u našim životima biti u mnogim oblicima. No uvijek, onaj potrebni uzorak nosimo u sebi. Neovisni od drugih.

U učenju reikija, prvo učitelj uđe u vašu energiju kako bi vam dokazao i pokazao da je to svjetlo u vama. Kod učenja, tada vi ulazite u učiteljevu energiju i svijetlo, kako biste imali stalni podsjetnik na ono što nosite.

I tada, malo pomalo, dlana na očima nestane. Sjenila nestaju, te u tom učiteljevom svijetlu, spaja se vaše svijetlo s učiteljevim te nestaje davanja i primanja. Nestaje dualnosti, nestaje podjela i odvajanja. 

A sve što je trebalo učiniti, bilo je skinuti dlan s očiju. I maknuti granice s onim što želimo (u svom životu) postati.

I to je reiki. Tehnika samopomoći. Tehnika spajanja s univerzalnom i sve prisutnom esencijom. Esencijom koja je u prirodi i bogata i zdrava i lijepa i snažna i toliko unutar nas samih željena.

Pa i kad nismo svjesni toga.