Kad se samo sjetim onih uvjerenja i osjećaja zrelosti u početnim dvadesetima.
Slažem se, to donosi određenu energiju i elan na kojemu danas malo više trebamo poraditi, ali svi oni prioriteti i fokusi u toj najjačoj snazi, danas mi se čine bačenim vremenom.
I nije da sam mišljenja da smo trebali drugačije proživjeti (vrlo vjerojatno bih sve rado još jednom prošao) no mislim da smo mogli puno, puno više – da smo znali. Ne samo znali što učiniti, već i da smo znali slušati.
Nisu nas učili ni uputili u one najvažnije elemente svake naše životne cjeline. Nisu ni stariji znali drugačije. ali danas znamo i danas mora razumjeti segmente našeg života. Tako ćemo izgraditi život na stabilnosti i principu nadogradnje – ne stalnih novih početaka.
U ovoj emisiji govorim što smo trebali naučiti, ali i o onome što još uvijek možemo poduzeti po tom pitanju.
/